Nives je počela trenirati sa 16 godina, sada se, evo, natječe punih 22 i pol godine. Pokriva sve discipline kickboxinga. 

- Počela sam trenirati, odnosno, upisala sam se 4. listopada 2000. godine. Krenula sam s borbama već 2001. godine, a paralelno sam se priključila i taekwondou – kazala je Nives koja ima kontinuitet od 21 godine natjecanja bez prestanka. 

Trener Lambaša napominje da nije poznat niti jedan takav slučaj u povijesti ovog sporta te da njezini rezultati u ovom vremenskom periodu nisu još nikome drugome pošli za rukom. 

- Nives je osvojila pet svjetskih i sedam europskih prvenstava u kickboxingu, a druga i treća  mjesta nebrojeno puta. Osvajala je medalje i titule i u taekwondou, boksu, MMA-u. Ona je bila prvi ženski borac u ovom dijelu Europe koja je ušla u borbe u kavezu, daleke 2005. godine. Za preko 400 borbi koje je odradila i više od 100 odličja, trebala bi cijela knjiga da se izlože svi rezultati. Zapravo, toliko je anegdota i događaja da je nemoguće to sve ovako ispričati – pojašnjava nam megatrofejni trener Damir Lambaša. 

Nives, kako sama kaže, više voli ring od tatami borilišta, pri čemu su joj poseban izazov low kick, full contact i K-1, opcije u kojima je dozvoljen nokaut.

- Da se razumijemo, kad je ona počela trenirati, nije bio vidljiv nikakav talent u smislu tehničke izvedbe ili nekakvih posebnih znanja i vještina. Međutim, kad je došlo do prave borbe, stvari su krenule sasvim drugačije – otkriva nam Lambaša kako su izgledali njeni počeci. 

- Možda sam čak i kasno krenula trenirati, jer danas se djeca upisuju na sport sa šest godina. Nožne tehnike su mi išle, a morala sam raditi na ručnim tehnikama. Uložiš ogroman trud na treningu i vidiš napredak. I to mi se sviđa. Sve te to gradi kao osobu i dođeš do maksimuma koji moraš prijeći, treniraš kao vojnik te prelaziš sve svoje granice. Tako znaš da je to – to – iskrena je Nives. 

Nives kao natjecateljica kroz godine

- Kako je prolazilo puno godina ja sam se susretao s nečim sasvim novim, s određenim fenomenom, a i nisam imao s kim to komentirati, jer nitko nije zabilježio slučaj kakav je Nives, tako da je s godinama ona počela, u stvari, trenirati mene. Ona je postala moja učiteljica. Što se tiče prilagodbe mene kao trenera i nje kao natjecateljice, teško je to objasniti. Ja sam takav kakav jesam. Prosječan i ispodprosječan. Naravno, u usporedbi s njom. A ona je čudo. Pokušavao sam je uhvatiti koliko je to god bilo moguće. Nadam se da sam barem dijelom uspio – pojašnjava Lambaša. 

Damir kao trener kroz godine

- Damir je uvijek znao što i kako treba napraviti i trenirati. Imam samo osjećaj da je s novim borcima puno blaži, da je njima lakše nego što je bilo meni. Zapravo, prilagođava im se. Sa mnom je bio samo jedan moto 'ili ćeš tako ili nikako'. My way or no way! Uvijek mi je govorio što točno trebam napraviti ako mislim biti prvakinja. I uvijek je bio u pravu – priznaje Nives. 

Zanimalo nas je hoće li s tim novim, 'prilagođenijim pristupom', moći u budućnosti 'stvoriti još jednu Nives'.

- Ne postoji nova Nives, niti je ikad prije postojala, a teško da će biti i u budućnosti. Da je ovo neki drugi sport, recimo popularniji, njezini rezultati bi bili planetarnog značenja – kaže otvoreno Lambaša. 

- Ne, ne, nema dvije mene nigdje i nikako. Neće njega nitko toliko trpjeti, a novi borci ne trpe više ništa - kazala nam je Nives kroz smijeh. 

Osvrnuli smo se i na te 'nove generacije' koje dolaze trenirati. Nova vremena koja dolaze donose svoje posebnosti, i prednosti i mane.

- Najveće mane su nedostatak dovoljne fizičke aktivnosti u mlađim dobnim skupinama, tako da nam dolaze kandidati koji motorički stoje lošije nego djeca od prije 20 godina. Uzrok tome je naravno, uglavnom suvremena tehnologija, ali zahvaljujući toj tehnologiji s druge strane, novi polaznici imaju ogromne količine informacija o borilačkom sportu, koje recimo mi nismo imali. Naravno da i pristup treningu, prema tome, nije isti. Ne bih rekao da sam omekšao i da im se prilagođavam, rekao bih prije da se prilagođavam sebi i situaciji u kojoj sam se našao – okrenuo je Lambaša teoriju prilagodbe u svoju korist. 

Ključno za uspjeh u ovom sportu je, kao i u svim sportovima - upornost. 

- Naravno da sve ide lakše ako postoji i talent, ako te zaobiđu ozljede i slično. Da, istina, treba imati i ono nešto, ali bez upornosti i rada, sve to je nizašto. Pa čak i ako uspjeh izostane u očekivanom obimu, u našoj dvorani si siguran da si u dobrom društvu i na pravom mjestu – priča Lambaša.

Vrijeme za umirovljenje?

- Nives se još može natjecati godinu i pol, a onda više ne, po sili propisa. Čisto sumnjam u njeno umirovljenje, ona se samo više neće natjecati. Svi sportaši znaju kakav miris ima dvorana. Taj miris ti ne ulazi u nos, nego duboko u mozak, toga se teško riješiti – navodi Lambaša. 

- Smijem se natjecati još dvije godine dalje ne, onda sam veteran, a nema dovoljno žena u tim kategorijama. Rekreativno ću nastaviti sigurno, a o svojim hobijima ću tek razmisliti – kazala je Nives sasvim neopterećeno.

Lambaša o novim borkinjama

- Naravno da mlade borkinje žele biti kao Nives, neke se izrazito i trude, ali sve u svoje vrijeme. One ne trebaju nikog imitirati, trebaju biti svoje, a Nives im je pokazala kako se to radi, kako biti svoj i kako biti svjetsko čudo – zaključuje Lambaša. 

Inače, u dvorani Kickboxing kluba Dalmatino u šibenskim Njivicama treniraju, osim natjecatelja, i djeca i rekreativci. Djeca od 5 do 10 godina, treniraju srijedom i petkom u 20 sati. Kickboxing za žene koji vodi Nives Radić je ponedjeljkom, srijedom i petkom od 19 sati.

Početnici preko 10 godina, rekreativci i natjecatelji su ponedjeljkom, utorkom i četvrtkom u dvorani u Njivicama, a srijedom i petkom u dvorani Ljubica u Crnici, sve od 20 sati.