Njegov spomenik nekada je stajao na ulazu u đardin: Na današnji dan 1802. godine rođen je Nikola Tommaseo - ŠibenikIN - News portalŠibenikIN - najčitaniji portal Šibensko-kninske županije

Baština  •   OBJAVA: 09.10.2018, 10:33h   •    

Jedan od najutjecajnijih talijanskih književnika

Njegov spomenik nekada je stajao na ulazu u đardin: Na današnji dan 1802. godine rođen je Nikola Tommaseo


  Arhiva Njegov spomenik nekada je stajao na ulazu u đardin: Na današnji dan 1802. godine rođen je Nikola Tommaseo
PIŠE ŠibenikIN
OBJAVA 09.10.2018, 10:33h

Na današnji dan 1802. godine u Šibeniku je rođen Nikola Tommaseo, jedan od najutjecajnijih talijanskih književnika i preporoditelja 19. stoljeća. Tommaseo je naširoko poznat i slavljen u Italiji, ali kod nas ostaje relativno opskurna figura. Njegove 'osebujne i naočigled proturječne ličnosti' prisjetili su se u Muzeju grada Šibenika posvetivši mu sljedeće retke.

Nikola Tommaseo rođen je 9. listopada 1802. godine u Šibeniku u obitelji dalmatinskih Slavena. Njegov otac Jeronim bio je uspješan trgovac što je omogućilo mladom Niki, kako ga je od milja nazivala majka Kata, rođena Kevešić, da primi najbolje obrazovanje koje je dalmatinska sredina toga vremena nudila, a ta naobrazba je jedino u talijanskom jeziku vidjela sredstvo prosvjećivanja pojedinaca. 

Pokazavši oštar i bistar um u gimnaziji splitskog sjemeništa Tommaseo odlazi u Padovu gdje 1822. godine završava studiji prava. Odlazak u Italiju bio je za mladog Tommasea otkrivanje samoga sebe te početak dugogodišnje romanse s talijanskom kulturom i identitetom. On kontrastira siromašnu i izoliranu dalmatinsku sredinu s plodnom i bogatom talijanskom zemljom, ne samo u materijalnom, već i u duhovnom i intelektualnom pogledu. 

Započevši književnu i publicističku djelatnost nakon završenog studija Tommaseo, sredinom dvadesetih godina 19. stoljeća, odlazi u Milano gdje upoznaje Alessandra Manzonija, s kojim surađuje na izdavanju časopisa Antologia. Liberalni nazori prožeti katoličkim moralom te romantičarski pogledi na takozvane kult narodne predaje i pjesništva stasali su u Tommaseu tijekom ovog perioda, idejno ga približavajući postulatima Risorgimenta (talijanskog narodnog preporoda). 

On iz tih razloga dolazi u sukob s austrijskim vlastima te 1832. godine svojevoljno odlazi u progonstvo u Pariz. Nakon što je amnestiran Tommaseo se vraća u Italiju, točnije Veneciju, gdje se, u narednom desetljeću, profilira kao izuzetan književnik. U tom razdoblju on također otkriva svoje 'ilirstvo' te u više navrata posjećuje Šibenik gdje, zajedno sa svojim bliskim prijateljem Špirom Popovićem, nastoji usavršiti materinji jezik te otkriti čari slavenske narodne kulture. Rezultat tih nastojanja bile su 'Iskrice', prvo Tommaseovo djelo napisano šibenskom ikavicom koje 1844. godine izdaje Ivan Kukuljević Sakcinski. 

Burne 1848. godine (godine narodnih ustanaka u cijeloj Europi) nalazimo Tommasea kao ministra prosvjete u Maninovoj mletačkoj revolucionarnoj vladi. Tu po prvi put možemo zamijetiti prve natruhe Tommaseovog 'dalmatizma' koji će doći do punog izražaja šezdesetih godina 19. stoljeća. 

U korespondenciji koju vodi s Špirom Popovićem po pitanju sjedinjenja Dalmacije s Hrvatskom on navodi: 'Vidio sam Cipriena Roberta, koji mi je milo o narodnim poslima našim divanio. I on bi htieo da se Dalmacia žalosna s' Hervatskom sdruži: a kako, molim vas, kad se je Hervatska bezčovječkom silom protiv Italije osramila? a kako će se pak Hervati s nama ponjeti? Naše je izobraženje plemenitije; jezik čistii, ljepši kip. Dok se ne Ercegovina i Bosna s' nama sjedini, neće za nas dobro biti. Ono je već ponjemčeno i varvarske oholesti puno. Mogao sam, u prošaste mjesece, Dalmaciu našu zapučkivati, da se pobuni. Nijesam htjeo; jer sam iz daleka konac previdio. Al ni da hervatska postane, ne želim. Nemojte ni simo ni tamo: čekajte malo. Vjekovi su za narode sati.' 

S jedne strane Tommaseo veliča svoju talijansku kulturu, dok s druge, u svom romantičarskom narodnom duhu, štuje Dalmaciju kao svoju domovinu. Ova kombinacija dovela je do Tommaseovog uvjerenja o Dalmatincima kao zasebnom narodu, različitom od Hrvata, za koje on tvrdi da su odviše germanizirani. 

U skladu s tim Tommaseo navodi: 'Dalmati i Dalmatinci, Slaveni i Skjavuni, Ilirci i Južni Iliri, Srbi i Srbljanci, i sad, za milost božju i za milost slobode i slave koja nam se postavlja Hrvati Kroati. Neću govoriti o daljnjim podjelama, koje su također previše povijesne, a opet vrlo malo povijesne: Vlasi i Morlaci, Raguzei i Raugei i Dubrovčani i Epidaurci; Kotorani i Bokelji i mletački Albanci; Talijani, Latini i Grci. Ali najpovjesnije ime, najkonstantnije, najčasnije poznato kulturnom svijetu, je ipak Dalmati; i budući da su ga nametnula stoljeća, jedino ga stoljeća mogu promijeniti. Te nagle pomame za stvaranjem i ponovnim stvaranjem naroda, kao da smo Bog, ili ljudske duše vosak ili blato, riskiraju da na kraju ispadnu propala politika, i što je još gore, propast morala.'

Nakon neslavnog završetka nakratko uskrsle Mletačke Republike, Tommaseo 1849. godine nanovo odlazi u progonstvo, ovaj put na Krf. Godine 1859. trajno se nastanjuje u Firenci gdje ostaje do svoje smrti u svibnju 1874. godine. 

Postavši ikonom političkog i kulturnog života Dalmacije još za svoga života, Tommaseo i njegov opus, nakon njegove smrti, postaju plijenom političkih grupacija koje ga koriste za propagiranje vlastitih interesa. Stoga u listu dalmatinskih autonomaša 'Il Dalmata' od 8. listopada 1887. godine dolazi do stanovite revizije povijesne zbilje. Dalmacija postaje zemljom 'od talijanskog do srpskog jezika, naša domovina…' iz čega logično slijedi da je Tommaseo 'o svojoj Dalmaciji pisao na talijanskom, srpskom, latinskom, grčkom i francuskom jeziku'. 

Tommaseo ubrzano postaje najvećim Talijanom nad svim Talijanima te simbolom jačajućeg iredentističkog pokreta, pa ni otkrivanje njegovog spomenika na ulazu u đardin 31. svibnja 1895. godine ne prolazi bez osebujnih političkih konotacija. U 20. stoljeću Tommaseov spomenik postaje mjesto hodočašća talijanskih iredentista te dokaz talijanskog karaktera Šibenika. 

Tako ovaj veliki književnik i humanist postaje derivat u službi pokretanja i održavanja nacionalnih mitova, koji svoju krajnju eksploataciju doživljava u razdoblju talijanskog fašizma. Tommaseov spomenik u Šibeniku, zajedno s njegovim imenom 1945. godine napušta javni prostor nakon što je Vladimir Nazor izrazio iznenađenje što ga je 'dočekao ovaj tolomaš'.


  KLJUČNE RIJEČI:  Nikola Tommaseo /

 

 

 

 

  komentara   KOMENTARI:

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala ŠIBENIK.IN. Portal ŠIBENIK.IN zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara portal ŠIBENIK.IN nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.