Riba zvana Fish  •   OBJAVA: 21.05.2013, 20:11h   •    

Riba zvana Fish

Vinski turizam u Hrvata


PIŠE Domagoj Jakopović
OBJAVA 21.05.2013, 20:08h

Iako ćete me često čuti kako pričam protiv besmislenosti pušača, gunđam na opasnosti droga, smijem se ovisnicima o klađenju, i zalazim u shoppinge tek kad moram, imam i ja svoju ovisnost... A ta je da kad čujem da je u blizini nekakav festival hrane, pića ili kombinacija tih perverzija, sjedam u svog razvaljenog Clia, skupljam kilometre i javljam treneru u teretanu da u ponedjeljak nema milosti.

Iako sam dopredsjednik prvog hrvatskog društva prijatelja piva (DPP, članarina 120 kuna, zgodne žene u dekolteima 60 kuna, ne grizemo), ponekad sam obična alko-kučka, pa svoju ekipu prevarim sa sličnim hedonistima pod skraćenicom EGS. Enogastroseksualci su sklop klasičnih kontinentalnih hedonista, koji jednom kvartalno napune kombi i plate vozaču da ih skuplja od podruma do podruma, te u određeno doba dana iskipa u hotelu ili pred kućom, ovisno koliko je udaljena vinska destinacija. Jes da to košta malo više nego kad ideš stopom, piješ bambus i jedeš mesni doručak, ali svako životno doba ima neka svoja veselja koja nekad prerasteš. A neka nikada ne...

Tako smo zimus mi Enogastrokeksualci posjetili Plešivicu, gorje iznad Jastrebarskog, i tamo se dugo i slatko zadržali kod Šembera, Tomca i Koraka. A pred deset godina bi od lokalnih frankovki dobio uberžgaravicu ko nakon votke Trojke (Veliki Gogo zna o čemu pričam, kao i svaki Siščanin...). Ne vidim razloga zašto bi jedan polupurger uopće solio pamet Šibenčanima koji su okruženi fantastičnim sortama i vrhunskim vinarijama, ali samo sam htio primijetiti kako je divno širiti horizonte, makar nekad i promašili. Uostalom, i nakon najljepšeg je putovanja prekrasno ponovo leći u svoj tako dobro poznat krevet, zar ne?

Uglavnom, ovoga vikenda se spremamo u napad na Istru. Tamo se održavaju dani otvorenih podruma, pa se nadamo da ćemo barem jednoga zatvoriti. Riječ je o manifestaciji u kojoj brojni istarski vinari trpe dosadne nazovi vinske znalce poput mene, i s osmijehom im dotaču decilitre i decilitre vina, i slušaju čudne komentare o svome nektaru koji su krvavo stvarali godinama. Naravno, uglavnom se oduševim okusima koji me trenutno odvedu negdje u mladost ili neku daleku destinaciju, i općenito, da se ne strgam do kraja, ti bi dani bili čisto savršenstvo. Ali kad čovjek nema tu neku prokletu lampicu na kojoj bi zasvijetlilo na deci do kompletnog blackouta.

A kako se taj izumitelj još nije rodio, nadam se da će ovaj vikend proći u nježnim potocima tanina, da ću konačno naučiti što je maceracija (a nije fajrunt u javnoj kući), nalajati se sa Čučkovićima i Skokom na njihovoj Božanskoj spizi, popiti koju s Trapanom, Matoševićem, Gerižinićima, i svima na koje naletim, i za koje znam da prave fantastična vina, a ne da piškim fluorescentno kao devedesetih nakon Jureta, Golubica i sličnih zala od kojih sam skoro oslijepio. Jebate, kako se veselim, da sam pas, pola bi ureda repom od sreće razbucao... Uostalom, naletite i vi, istarski vinari su zakon, a i jebeš vikend u kojem ne prošećeš guzu!


 

 

 

 

  komentara   KOMENTARI:

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala ŠIBENIK.IN. Portal ŠIBENIK.IN zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara portal ŠIBENIK.IN nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.