Riba zvana Fish  •   OBJAVA: 14.05.2013, 16:37h   •    

Riba zvana Fish

Šibeniče, volim te!


PIŠE Domagoj Jakopović
OBJAVA 14.05.2013, 16:26h

'Divan vikend, Šibeniče, volim te, putnici, vidimo se uskoro, vrijeme je za planiranje novih destinacija.' Riba u novoj kolumni nahvalio je Croatian Travel Festival, Šibenik i Šibenčane. Ne propustite njegove dojmove!

Je li vam se ikad dogodilo da sjajno barite neku žensku preko chata, facea ili nečeg trećeg na netu, a onda kad treba poentirati i zablistati uživo – Svevišnji povuče ručnu? Dođete proprani i obrijani na dejt, a ona nije onakva kakvu ste je zamislili, ili je prezgodna (2%), ili ima neku grešku koja se nije primijećivala tijekom kuckanja (47%). Naravno, tu je i sitan faktor vašeg tremola, zadaha, kurčenja, ili ste joj naprosto dosadni, pa uglavnom upali svaki deseti blind date. I zato ne volim takve susrete, osim kad je riječ o putovanjima...

A kad krenem na put, totalno se opustim i imam feeling da će se sve dobro završiti, iako često nemam blage veze u što se upuštam. Prošle sam godine tako prvi puta dobio poziv Nikole Barake da sudjelujem s pričama o puttovanjima za Croatian Travel Festival. Prezentacija u Zagrebu, kao najava, bila je loša, jer nije bilo scenarija i imali smo samo jedan mikrofon. Sa skepsom sam otišao u Šibenik, i puno bolje od očekivanja tri dana uživao u suncu, cugi i pričama s luđacima koji su obišli duplo više od mene. Ove godine je bilo – još bolje.

Kao prvo, spavao sam kod Velikog Goge i njegove djevojke Tine, i zaljubio se u sjajna bića koja uživaju u životu punim plućima i nasmijanih lica. Samir Mila nas je dočekao s ruskom votkom i dvije mlade Šibenčanke, zapio i odveo na Goginu svirku i kasniji tulum u Azimutu. Aščići, Kovači, Šalkovići, Boke, cuga, pjesma, sitna podjebavanja, vesela ekipa, totalno pozitivna, domaćini, stranci, turisti... Neki završavaju u Insideu, neki ujutro u Nostalgiji na tradicionalnom omletu i đusu uz najboljeg konobara od Ulcinja do Portoroža. Krećemo u obilazak vinarije Sladić, Jure nas detaljno upoznaje sa svim berbama, a ja se uz Couve zaljubljujem u rakiju od drijenka, pa na marendi završavamo u skradinskoj Bonaci. I kad sam htio počet jamrat da je juha mlaka i mutna, uletile su čokalice i jegulje. Ubijte me, ali kad ti Skradinjanin na tvrdom skradinskom kaže ono čuokalce, ja se naježim. A naježio sam se i dok sam jeo taj miks riba i algi, poput najfinijeg pomfrita punjenog špinatom. Slijedi povratak, slušanje legendarnog Stipe Božića i anegdota Velikog Goge kad ga je jedne godine trebao odvest na neku adresu u Šibeniku pa ga zezao – „Vi ste čovjek u godinama, a to je malo uzbrdo, hoćemo malo sporije?“! A onda Mirina Afrika, i bijeg na sastanak sa starim poznanikom, jednim od pet dalmatinskih pivskih kuhara, Antom Hrgom, i degustiranje njegovih osam ljepotica. Brown ale je za anale, ali moralo se ići skakati na Let 3. Moje predavanje je napunilo Azimut, moglo je biti i bolje, ali sad shvaćate riječi napisane u prvom odlomku – oprostite zbog treme, drugi će puta biti puno bolje. A i ide mi se u Argentinu, joj kako mi se ide...

Za kraj sam se poklonio najvećem, Draženu, zahvalio za sve one godine djetinjstva i mladosti koje sam provodio gledajući njegovu drsku genijalnost i čvrsto stisnutu desnicu nakon postignutog koša. Divan vikend, Šibeniče, volim te, putnici, vidimo se uskoro, vrijeme je za planiranje novih destinacija.


  KLJUČNE RIJEČI:  Riba zvana Fish / Domagoj Jakopović / kolumna / Šibenik / CTF /

 

 

 

 

  komentara   KOMENTARI:

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala ŠIBENIK.IN. Portal ŠIBENIK.IN zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara portal ŠIBENIK.IN nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.