Riba zvana Fish  •   OBJAVA: 07.05.2013, 16:42h   •    

Riba zvana Fish

Kako sam se došao bogato udati u Šibenik


PIŠE Domagoj Jakopović
OBJAVA 07.05.2013, 16:36h

Uoči gostovanja na 2. Croatian Travel Festivalu, naš Riba raspisao se o svom stilu života kakav će prezentirati na predavanju u Šibeniku. Šibenčanke, raspletite kose, Šibenčani ponesite lozu, vidimo se za vikend, život je stvoren da se tulumari barem jednom tjedno - poziva vas u novoj kolumni

Obišao sam 61 zemlju svijeta. Niti trećinu postojećih, a opet više od 99 posto ljudi na Planetu. Crvić iz guze mi zavijori svakih par mjeseci, uzmem zadnju kintu iz skrivenih kasica-prasica i krenem. Uglavnom spavam po izbama i podovima, jedem malo i rijetko, popijem dosta pivica i loše se upucavam prekrasnim djevojkama drugih jezika, rasa, vjere i mirisa. I ako ste mislili da postoji neki pametan zaključak nakon ovakvog uvoda – apsolutno ne postoji. Samo me jedna stvar jako nervira, a ta je što prije nego sam krenuo na putešestvije po dalekim prostranstvima – nikad nisam obišao cijelu svoju domovinu. Razumijete me – nije ti bed probdjeti noć na nekom skupom mramoru singapurskog aerodroma jer znaš da si uštedio pedesetak dolara za let u zoru, ali kad treba ići do Iloka, Karanca, Islama Latinskog ili Kompolja – joj pa kud baš sad, pa padat će kiša, ma budemo drugi put, sutra imam mengu i tako...

I shvatim da sam neobrazovana izdajica. Pa sam počeo malo kopuckati i istraživati oko sebe, tu u susjedstvu, iza ugla, gruntati što se ima za vidjeti na sat-dva vožnje od kuće. Fino je metiljati u kvartovskom kafiću gdje svi znaju tvoje ime, a pola litre Karlovca je na stolu dok nisi ni jaknu skinuo. Ali to je malo prejednostavno. Život je prekratak da bi „Safely remove USB“, kako god bi se to prevelo, i predragocjen da ne bi prođirao mjestima koja bi ti se mogla dopasti. Uglavnom se nakon svih putovanja vraćam pun, napojen i sretan, a opet miran jer se imam gdje za vratiti, odnosno – doći kući. I kako sam vjerojatno sa svoje 42 napunjene godine dobrano prešao polovicu života, a kako sumnjam da će biti puno seksa nakon šezdesete, jednostavno volim izaći na zrak, pustiti si neki punk-rock na cd-u koji vrijedi više od auta, nabiti cvike i krenuti istraživati. Turističke vodiče uglavnom ionako pišu šterberi u dedlajnima...

Nedavno sam upoznao iritantno zaraznu igračkicu na svojoj Nokiji koja se zove Foursquare, i s njom krenuo bilježiti koje sam dijelove Hrvatske posjetio. I počeo s Gorskim Kotarom. I stao. Ali sam se toliko narajcao, da planiram svaki drugi vikend provesti u istraživanju, pa ako imate krevetac viška, ili makar pod, dolazim s bajaderama i puno priča. Koncept je spreman, ali prije toga ima još jedna sitnica.

Naime, totalno se veselim ovotjednom putovanju, malom ali slatkom, na kojem ću putem fotki i filmića s Go Pro kamere nastojati kvalitetno prezentirati sve što sam vidio, pojeo i popio u Indokini tijekom zadnjeg godišnjeg. A za posjetitelje će se naći i jedna delicija – posebna salama od slonetine! Prvi red će moći i probati! Predavanje je u sklopu drugog Croatian Travel festivala u nedjelju u 11 sati (valjda će svi preživjeti koncert Leta 3 u subotu navečer), a ja obećavam da ću se osvrnuti i na problem nepoznavanja Lijepe naše i uputiti ljude željne gastro putovanja na par finih lokacija. Dakle, ne mogu vas napojiti, ali mogu dati dobar savjet, kao i uživati u ekipi koja će doći na predavanje. Šibenčanke, raspletite kose, Šibenčani ponesite lozu, vidimo se za vikend, život je stvoren da se tulumari barem jednom tjedno! Jel to neko zove na pašticadu?

  komentara   KOMENTARI:

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala ŠIBENIK.IN. Portal ŠIBENIK.IN zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara portal ŠIBENIK.IN nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.