Odakle ti ...  •   OBJAVA: 29.03.2016, 10:26h   •    

Avantura Velikog Goge

Indonezija, Singapur i Filipini – vodič za (ne)putnike


PIŠE Goran Subašić
OBJAVA 29.03.2016, 10:26h

Posljednje od ukupno 30 dana koliko sam ostao u Indoneziji, i koliko je točno dozvoljeno da ne morate platiti vizu, proveo sam u vjerojatno najmanje turističkom gradu Jave, Bandungu, na zapadnoj obali otoka gdje me i dočekala vijest o razornom potresu od 7,9 stupnjeva po Richteru kojega, iako sam bio relativno nedaleko od epicentra, nisam uopće osjetio ili jednostavno nisam obraćao pažnju na to. Piše to Goran Subašić aka Veliki Gogo u svojoj novoj kolumni za ŠibenikIN.

Bandung je vjerojatno 'najmuslimanskiji' grad većinski muslimanske Indonezije s kolosalnom džamijom u svome centru. No, Indonežani vjeru ne shvaćaju tako kruto. Mnogi piju alkohol, a mnoštvo cura uopće ne mari za muslimanski 'dress code'. Štoviše, nebrojeno puta sam doživio da me cure zaustavljaju na ulici I otvoreno pitaju za spoj ili barem traže kontakt – fotografiranje je neizbježno (naročito selfie), a ne pogledi, već redovito buljenje. Bijela koža je ovdje ultimativni afrodizijak, stoga nije ni čudo da su sve trgovine koje imaju bilo kakve kreme 'protiv' sunčanja reklamirane kao 'whitening'. Zaista su ljudska bića čudna – ako ste tamni, želite pobijeliti, ako ste bijeli, želite potamniti.

Moj favorit su bile dvije cure u gradu Malang na motoru na prometno prekrcanom rotoru koje su, kad su vidjele mene bijelca, zakočile tako snažno riskirajući mnogostruke sudare uz trubljenje i negodovanje ostalih sudionika ionako nezamislivo kaotičnog prometa. Jedna od cura je sišla s motora, cijela u smiješku uzbuđeno zatražila moj kontakt, pozvala me na piće, ponudila smještaj u svome domu, ponudila mi motor svoga oca za obilazak znamenitosti, a tko zna što bi sve još ponudila da sam pristao na bilo što od toga. Na kraju se morala 'zadovoljiti' zajedničkim selfijem i Fajs - računom.

U Indoneziji cure koje nisu religijski zatrovane (iako se statistički vode pod muslimanke) iznimno su otvorene i često slobodoumne – naspram njima naše cure u Šibeniku i općenito u Dalmaciji bi bile ultrakonzervativke, sljedbenice družbe majke Markić.

Još par dana provedenih u Jakarti kod couchsurferice (besplatan smještaj u, nazovimo to krevetu) te posjet poprištu nedavnog smrtonosnog terorističkog napada i već sam u avionu i za svega 19 eura letim na stubokom različitu destinaciju koja me potpuno izbacila iz težišta.

Singapur nije Azija!

Da, još am u Jugoistočnoj Aziji, ali Singapur jednostavno nije Azija!

Priznajem da sam imao predrasude prema tome gradu-državi koja propisuje smrtonosnu kaznu za zlouporabu bilo kakvih droga, stoga sam i odlučio naći couchsurfera i ostati svega dvije noći. Iako je istina da grad izgleda potpuno modernistički, uredno i na prvi pogled zapadnjački sterilno, taj grad me svejedno, kao svojedobno i Melbourne, osvojio. Nikad nisam bio ljubitelj ogromnih zgradurina i modernističke arhitekture, uvijek sam preferirao stare povijesne gradove, naročito gradiće s dušom (kao primjerice Šibenik), no ima nešto u tom kozmopolitskom duhu Singapura što čovjeka osvoji, da upotrebim klišej - neka 'vibra' grada – neki poseban osjećaj u želucu koji nije moguće opisati.

Smatram da malo patetike nikad nije na odmet, pa ću taj opis ipak donekle pokušati prenijeti na papir i započeti ga svojim ranojutarnjim izlaskom na ulicu. Zasigurno je bila nedjelja, ili petak, ne znam, ne brojim dane na putovanju (katkad zaboravim i mjesec), naslućujem to isključivo zato jer su ulice prazne. Lišće mi šušti pod nogama dok gazim krupnim korakom odlučan da u sljedecih 13-14 sati vidim što više od tog velebnog grada.

Sve oko mene – mirisi, stabla, boje, lišće, povjetarac – odaje dojam nekog vedrog jesenjeg dana. Jedino što 'kvari' taj dojam jest temperatura zraka od gotovo 35 stupnjeva.

Usporio sam korak i zastao pod krošnjama ogromnog hrasta (vrsta tropskog hrasta) promatrajući panoramu grada u daljini. Osjećaj me nije napuštao niti kad sam prolazio pored kreativne zgrade teatra, ušao u marinu s pogledom na Merlionov park, Singapur Flyer, interesantno čudni Bayfront most ili umjetničko-znanstveni muzej u obliku poluotvorenog lotus cvijeta koji me neodoljivo podsjetio na sidneysku operu.

Ulazak u bajkovite zelene botaničke vrtove pored zaljeva je bio upravo čaroban, a magiju grada zaokružile su kineska, indijska i korejska četvrt gdje je multikulturalnost Singapura najvišedolazila do izražaja.

Kontemplacija

Tu noć kod couchsurfera nisam uopće zaspao – što zbog skučenog prostora i ogromne vrućine, ali i još puno više zbog nezaustavljivih misli koje su nadolazile kao plime, možda bi bilo bolje reći kao tsunamiji i koje su potopile moj um manifestirajući se kroz bezbroj emocija i osjećaja. Te noći sam se istinski zapitao koju groznu, užasnu stvar mora da sam nesvjesno počinio da bi me se kaznilo ovolikom kolicinom senzibiliteta i svojevrsne empatije za čitav svijet i svaku sitnu pojavu na njemu. Bože, samo sam želio biti statistički vjernik, najglasniji kvazi domoljub i vatreni navijač ovisan o kladionici sa suprugom koja čeka kod kuće s mojim potomstvom pripremajući mi večeru i da ne razmisljam o ama baš ničem drugom. Zašto umjesto toga moram biti baš sve ostalo samo ne to što želim??! Što sam ti to skrivio da me ovoliko kaznjavas?

S prvom svjetlošću, jedva dočekavsi svitanje, sam otresao sve te ubitačne misli koje su (pre)često prisutne, otišao na aerodrome. I za novih 19 eura letio za Manilu, glavni grad Filipina, te odmah potom na polu-rajski otok Cebu gdje sam ispunio jedan od svojih dugo snivanih snova. Natruhe tog sna šaljem u vidu naslovne fotografije, a ostatak priče o čudesnom otoku Cebu i bićima koja sam tamo vidio, o nadrealnoj dalijevskoj Manili, mjestašcu Donsol Bogu iza nogu gdje sam se gadno razbolio i ostalim dogodovštinama s Filipina čitat ćete kada se ponovno razbolim (dakle ubrzo) pa u trenutcima kada temperature popusti ne budem imao što drugo raditi nego ležati u krevetu ili sjediti na wc školjci i pisati.

 

S temperaturom i ogromnom grloboljom(zato i nosim sal na temperaturi od plus 30 i nesto jer su prozori u busu svi...

Posted by Goran Veliki Gogo Subasic on Tuesday, March 29, 2016

Veliki Gogo: Indonezija, Singapur i Filipini Goran Subašić

POGLEDAJ CIJELU FOTOGALERIJU 16 fotografija

 

 

 

 

  komentara   KOMENTARI:

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala ŠIBENIK.IN. Portal ŠIBENIK.IN zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara portal ŠIBENIK.IN nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.