Seljanka u svijetu umjetničkog klizanja: Toliko bizarne likove kao u 'I, Tonya' samo život može napisati - ŠibenikIN - News portalŠibenikIN - najčitaniji portal Šibensko-kninske županije

Good Film ...  •   OBJAVA: 04.02.2018, 18:18h   •    

Good Film Hunting

Seljanka u svijetu umjetničkog klizanja: Toliko bizarne likove kao u 'I, Tonya' samo život može napisati


PIŠE Mario Krnić
OBJAVA 04.02.2018, 18:18h

Inače bježim od sportskih filmova, a pogotovo od sportskih drama kao oparen, oni američki obično su prepuni patetike i poruka da je najvažnije u životu biti uporan i nešto dovoljno željeti pa će to si to i ostvariti. Ni oni europski poput 'Vatrenih kočija' i ostalih nisu se puno odmakli od te patetične crte kojoj su i sportaši i navijači jako skloni. Međutim, američka umjetnička klizačica Tonya Harding je nešto sasvim drugo u svijetu tih preambicioznih ljudi koji trče, kližu, skaču, napucavaju loptu na razne načine i za sve to skupa tek nekoliko odabranih dobije dobru lovu.

Nažalost, dovoljno sam star da se sjećam prve polovice devedesetih prošlog stoljeća kad je Tonya, suprug i ekipa mu odlučila teleskopom po nogama ukloniti Nancy Kerrigan, njenu glavnu konkurentkinju za plasman na Zimsku olimpijadu u Albertvilleu. Problematična Tonya je originalna 'white trash' djevojka, a Nancy ideal 'bijele' i bogate Amerike, čiji su se pripadnici uglavnom i bavili umjetničkim klizanjem. Nije za klizaljke, skupe trenere i šljokičave kostime imao baš svatko.

Znao sam za to podrijetlo Tonye Harding i kad je aktivno klizala, bila je to česta tema prijenosa umjetničkog klizanja s dvije Zimske olimpijade na kojima je nastupila, i nažalost, ostala bez medalje. Atletski je bila superiorna, imala je najviše i najteže skokove, prva je žena uopće koja je skočila trostruki Axel. Ali, što bi i Milka Babović rekla, falilo je tu gracioznosti i ženstvenosti, što neobično pali te sudce umjetničkog klizanja, možda i najsubjektivnije kurvine sinove u povijesti suđenja u sportu.

Ukratko, Tonya je možda bila bolja klizačica, ali je izgledala kao klasična seljanka. Nancy nije imala tako visoke skokove, ali se kretala, izgledala i ponašala kao prava princeza, jebeni ideal tog sporta u kojem mi je i dan danas najzanimljivije kad netko padne. Zato je moje srce oduvijek bilo na strani autsajderice. Suosjećao sam jer se stalno u to vrijeme izjavljivalo kako je nezgrapna i neženstvena, a mene su isključivo zanimali skokovi i slijetanja. Graciozno mahanje rukama bilo mi je poprilično dosadno.

I onda je pukla ta afera, Nancy je dobila po koljenima, sve mi je skupa to bilo jako smiješno. Nisam mogao vjerovati koliki moraš biti debil da na takav način pokušaš se probiti na Olimpijadu, a Tonya je imala baš takvu facu, kao netko tko bi to zaista mogao učiniti. Super, normalno da ću u svijetu tako ljigavog sporta biti na strani glavne negativke.

Međutim, tada nije bilo interneta, pa se nije moglo ni saznati puno detalja o cijeloj aferi. Tako da kad sam pogledao film 'I, Tonya' izvjesnog Craig Gillespia ostao sam paf. Ne samo zbog odlične kamere, tempa filma, izmjene pseduodokumentarnih i 'real life' kadrova, izvrsnih glumačkih ostvarenja, već zbog same priče koja je toliko nevjerojatna. Pobogu, Tonyi je tata sašio bundu od zečeva koje je skupa s kćerkom pobio po šumi, a suludo ambiciozna, white trash nikotinska ovisnica majka ju je od malih nogu tjerala da kliže dok se ne popiša niz nogu na samom ledu. Nije bilo stajanja u treningu i gubljenja skupih minuta svakog termina u ledenim dvoranama.

Naravno, kad ti je majka tolika kučka, otac koji te jedino voli ubrzo napušta obitelj, a Tonya prijeko potrebno ljubav nađe u još gorem tipu nego što joj je majka, seljačini koju je redovito mlati i za najmanju sitnicu. Tonya je čvrsta djevojka, tu i tamo odjebe i majku i muža, ali izvan sve te grube fasade stoji itekako osjećajna djevojka. Koja nikad ne bi ozlijedila svoju glavnu protivnicu. Barem tako u filmu ispada, iako, kako čitam na internetu, nisu u to baš uvjereni.

Sam scenarij kako je do tog ozljeđivanja Nancy je sulud, ali izgleda istinit. Pa takvu ekipu ne bi poslao ni po pivu u lokalno Djelo, ali nekolicini white trash šmokljana je uspjelo za rukom sjebati ponajbolju klizačicu na svijetu. Alo, išli su sjebati najbolju klizačicu na svijetu. Pa jer su se mogli uhvatiti nekog atraktivnijeg sporta.

Fascinantan film, izgleda na trenutke kao da ga je snimio Harmony korine, kao neki 'Gummo' u svijetu umjetničkog klizanja. Likovi su odreda fascinantni i teško je zamisliti da takvi ljudi uopće mogu postojati. Eto, izgleda da u tim Amerikama zbilja svačeg ima. Jedina mala zamjerka na film, al jebiga, je to što je Margot Robbie jednostavno prelijepa. Ma koliko j se potrudili poružniti, i ma koliko se ona uživjela u ulogu, originalna Tonya Harding izgledala je puno neuglednije i sirovije. Zato sam i navijao za nju, jebeš lijepu i dosadnu Nancy.

Ipak, svijet je okrutan. Tonya je završila tek deveta 1994. na Olimpijadi, pritisak medija učinjo je svoje. Uplakana Nancy je bila druga. Tako je i izgledala, tužno. Jer je bila tek druga.


  KLJUČNE RIJEČI:  Good Film Hunting / I / Tonya /

 

 

 

 

  komentara   KOMENTARI:

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala ŠIBENIK.IN. Portal ŠIBENIK.IN zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara portal ŠIBENIK.IN nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.