Gimnazijsko ...  •   OBJAVA: 04.08.2016, 20:17h   •    

Gimnazijsko grintanje

Unatoč debaklu na festivalu u Splitu, turbo folk je življi nego ikad


PIŠE Điđi Delalić
OBJAVA 04.08.2016, 20:17h

Prošlog je tjedna u Spaladium areni održan debakl, pardon, festival turbofolk glazbe 'Ringišpil'. Festival je u Split doveo neke od najpoznatijih turbofolk izvođača u regiji, poput Milice Todorović, Ace Lukasa, Dade Polumente, Goge Sekulić i još 8 drugih, koji su u dva dana festivala izveli najpoznatije pjesme sa svojih repertoara. Odmah ću reći da nisam ljubitelj ovakvih događanja i glazbe. Štoviše, gore navedene izvođače sam morao guglati da vidim po čemu su uopće poznati. Unatoč tome, pokušat ću biti u potpunosti objektivan i pristupiti ovoj tematici bez predrasuda tipa 'turbofolk je glazba za drolje i đikane'.

Svaki stil glazbe ima svoju scenu i ciljanu publiku, a o ukusima se, znamo, ne raspravlja. Dakle, 'Ringišpil' je u Spaladium arenu, prostor koji može primiti 9.760 ljudi na koncertima sa sjedećim i stajaćim mjestima, prve večeri doveo 5.000, a druge samo 1.000 ljudi, što je, vjerujem, dovoljno da ga propisno nazovemo debaklom od festivala.

Što je presudilo jednom festivalu koji je trebao biti neviđeni spektakl oglašavan mjesecima prije diljem Splita? Neki će odmah zaključiti da je ovo jasan pokazatelj da turbofolk nema što tražiti u Splitu i Dalmaciji općenito te da naša mladež sluša samo urbanu glazbu.

To, nažalost, ne može biti dalje od istine. Turbofolk je vjerojatno najrasprostranjenija vrsta glazbe na ovim prostorima koja se pušta u velikoj većini popularnih klubova te je većina zabava u istima nezamisliva bez klasika turbofolka poput 'Otrove' i 'Neko će mi noćas napraviti sina'. Možete se buniti, možete plakati, nazivati turbofolk smećem koje truje umove naše mladeži svojim bezveznim melodijama i besmislenim tekstovima, ali činjenica je da takve stvari mladi vole, pogotovo kad dođu u klub polupijani s ciljem da se do kraja večeri pregaze do kraja.

Oduvijek smo imali jednostavne plesne melodije i besmislene stihove, samo što su ih prije pjevale Tajči i Minea, a danas ih slušamo u izvedbi ranznoraznih Milica i Jelena. No, da odgovorimo na pitanje s početka teksta, razlog zašto je Ringišpil doživio debakl je upravo priroda glazbe koja se na njemu izvodila, a koju sam upravo opisao.

Naime, turbofolk je glazba koja se sluša u klubovima punim pripite publike koja želi 'pustiti mozak na pašu' i zabaviti se subotom navečer te se ne sluša van tog konteksta. Poznajem dosta ljudi koji su inače rokeri ili slušaju mainstream pop, a subotom navečer odlaze u klubove i razbacaju se na turbofolk.

Dakle, malo tko će zapravo otvoreno doći na festival turbofolk glazbe, pogotovo u iznimno licemjernom okruženju poput našeg, u kojem je u redu otići u klub i pjevati zajedno s Harisom Džinovićem (jer eto, to je jedini klub u gradu i slušaš tu muziku jer moraš), ali ne daj bože da netko otvoreno kaže da sluša cajke. Takvi su očito đikani, drolje, seljačine, a nerijetko i antihrvati. Drugi bitan faktor je cijena.

Ukoliko imate izbor između besplatnog upada u klub u kojem na playback svira glazba izvođača s Ringišpila i plaćanja 250 kuna za festivalsku ulaznicu na isti, gdje se navodno ionako većinom pjevalo na playback, što ćete izabrati?

Na kraju krajeva, Ringišpil nije nikakav primjer kulture hrvatske mladeži ili njene velike glazbene osviještenosti i uzvišenog ukusa, već loše ideje koja je bila osuđena na propast od samog početka. Turbofolk je glazba za klubove i kafane, a ne koncertne dvorane i stadione, barem kod nas.


  KLJUČNE RIJEČI:  Gimnazijsko grintanje / turbo folk /

 

 

 

 

  komentara   KOMENTARI:

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala ŠIBENIK.IN. Portal ŠIBENIK.IN zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara portal ŠIBENIK.IN nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.