Gimnazijsko ...  •   OBJAVA: 28.07.2016, 14:03h   •    

Gimnazijsko grintanje

Terorizam je prijetnja, ali neznanje i strah naši su najveći neprijatelji


PIŠE Điđi Delalić
OBJAVA 28.07.2016, 14:03h

Zadnjih par dana ne mogu otvoriti Facebook bez da mi iskoči vijest o nekom novom napadu islamskih ekstremista. Nica, Munchen, Kabul, Ruen, svakog dana novi grad biva napadnut. Očito je da je terorizam postao stvarna prijetna i stvaran problem koji se infiltrirao u srce Europe.

Terorizam nije ništa novo, događa se svako malo u zemljama Bliskog istoka. Ukoliko odvojite par sati vremena za istraživanje, shvatiti ćete da su bombaški napadi, talačke krize i masakri relativno učestale pojave u Afganistanu, Iraku, Libanonu, Pakistanu…. Naravno, nije im se pridavala veća količina pažnje od strane zapadnjačkih medija upravo zato što su toliko učestali, a velikim dijelom i zato što dobar dio medija izvještava samo o onom što se direktno tiče njihove publike, tj temama iz njihove zemlje i regije.

Od napada na Charlie Hebdo u siječnju 2015. do danas, učestalost terorističkih napada na području Europe se znatno povećala. Što se tako naglo promijenilo? Neki će odmah uprijeti prstom u val izbjeglica iz Sirije kojima je većina zemalja Europske unije pružila azil i kazati da je primanjem njih zapravo širom otvorila vrata u Europu i raznoraznim manijacima i ekstremistima.

Ipak, problematika primanja izbjeglica bila je iznimno kompleksna i moralno teška. Zamislite se u poziciji vođa velikih europskih nacija koji su morali birati između deportacije milijuna civila natrag u ratnu zonu iz koje su pobjegli kako bi spasili goli život i primanja navedenih civila u Europu s rizikom da se među njima provuku i ekstremisti koji su odgovorni za nedavne napade.

U redu, neki će kazati da bi svaki vođa trebao staviti svoj narod i njegovu sigurnost na prvo mjesto, ali jesu li stvari doista tako jednostavne? Vrijedi li život Europljana više od života Arapa? Bismo li trebali zbog malog broja ekstremista poslati milijune ljudi u sigurnu smrt u zemlji gdje su im kuće, snovi i životi porušeni u nekoliko dana zahvaljujući većinom besmislenom građanskom ratu za koji se sumnja da su pokrenuli zapadnjaci?

Uzevši u obzir sve navedene faktore, vođe su prihvatili rizik i pustili imigrante u Europu i, kao što smo strahovali, otvorili vrata Europe ekstremistima i teroristima. Napad po napad, prvo Pariz, zatim Bruxelles, a onda i svi ostali gradovi, počeli smo uviđati da stanje u Europi više neće biti isto kao prije. Počeli smo se bojati, ne želimo putovati u Francusku i Njemačku, osjećamo se nelagodno kad vidimo muslimana s ruksakom. Sve više ljudi počinje osjećati animozitet ne samo prema teroristima, već i prema muslimanima kao skupini.

‘Njihova se vjera temelji na pokoravanju i klanju’, ‘Oni su odgojeni da mrze’, ‘To su neuki kozojebi kojima je raznijet se kao dobar dan’… Takve izjave imam priliku sve češće i češće čuti. Da se razumijemo, postoje teorije da se Kuran razlikuje od Biblije i Tore po tome što nema čvrst povijesni kontekst iz kojeg bi se shvatilo da stvari koje su vrijedile prije 1400 godina ne vrijede danas, iako ja smatram da je problem u manjku znanja i obrazovanosti ljudi kojima se tumači Kuran. Da je sveta knjiga muslimana stvarno priručnik za klanje i osvajanje kojeg se drži svih milijardu i pol muslimana, ili 20 posto svjetskog stanovništa, ovih 80 posto ostalih bi imalo ozbiljnih problema.

Dakle, problem je u tome što nedovoljno obrazovanim ljudima možete prodati što god poželite i što tu činjenicu islamski ekstremisti debelo koriste. Kao rezultat dobijete indoktrinirane mlade ljude, 16-godišnjake koji su uvjereni da rade dobru stvar ako odbace svoj život zajedno s još stotinama tuđih u ime Islama. Ako ćemo iskreno, nije im ni teško osjećati mržnju prema Zapadu s obzirom na to koliko su im puta Amerikanci poklanjali slobodu i demokraciju zapakirane u zračne udare i brisanja cijelih sela s lica Zemlje, ne mareći pretjerano za civile.

Mržnja i netrpeljivost su prisutne i svakodnevno rastu na obje strane. Nerazumijevanje i manjak želje da saslušamo jedni druge se povećavaju sa svakim napadom, bilo s naše, bilo s njihove strane. Mediji, kojima su primarni cilj što veća gledanost/čitanost/slušanost, nimalo ne pomažu dolijevanjem ulja na vatru, širenjem panike i selektivnim izvještavanjem.

Na kraju krajeva, najveći neprijatelji nam nisu ni muslimani ni imigranti, već oni isti neprijatelji protiv kojih ratujemo tisućama godina - neznanje i strah. Sve dok bude neznanja i straha, sve dok ne gledamo jedni druge kao ljude, već kao simbole i stereotipe, neće biti bolje.

Svaki njihov napad ćemo naplatiti bombardiranjem njihovih gradova i sela, svako naše bombardiranje će nam naplatiti bombaškim napadom u metrou pa ćemo mi ponovno u odmazdu i tako ukrug dok se jedna strana ne slomi toliko da više neće biti voljna ili sposobna pružati otpor.

To je stvarnost u kojoj živimo, začarani krug osvete i nasilja. Dosad je bilo lako, načujete na vijestima da se netko raznio u Iraku i nije vas pretjerano briga, par dana kasnije u malom obojenom pravokutniku u novinama pročitate da su Amerikanci izveli još jedan zračni udar i prijeđete na sportske vijesti. Sad je postalo osobno, rat više nije udaljen tisućama kilometara, već nam je u dvorištu. Počinjemo na vlastitoj koži osjećati nešto o čemu smo dosad mogli samo čitati i slušati. Kako dalje? Što učiniti?

Kako postupiti? Iskreno, ne znam. Ne znam ima li nade, ne znam hoće li ikad biti bolje. Ono što znam je da možemo pokušati oprijeti se pokušajima da nas se zastraši, da se u svaku poru našeg društva unese sumnja i netrpeljivost prema muslimanima, da nas se natjera da mrzimo ljude koji su civili poput nas i bježe što dalje od rata i stradanja. Na taj ćemo način pokazati teroristima da smo bolji, da nismo primitivci poput njih koje se jednostavnim metodama može zastrašiti i manipulirati te da njihova mržnja nema što tražiti kod nas.


  KLJUČNE RIJEČI:  Gimnazijsko grintanje / điđi delalić /

 

 

 

 

  komentara   KOMENTARI:

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala ŠIBENIK.IN. Portal ŠIBENIK.IN zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara portal ŠIBENIK.IN nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.