Gimnazijsko ...  •   OBJAVA: 21.07.2016, 11:52h   •    

Gimnazijsko grintanje

Pokemoni su korak naprijed


PIŠE Điđi Delalić
OBJAVA 21.07.2016, 11:52h

Ponekad pisac jednostavno nema inspiracije za pisati o ičemu pametnom ili relevantnom. Ponekad već spomenuti pisac umire od sparine i ne može sastaviti ni dvije smislene rečenice zaredom. A onda se dogode Pokemoni…

Ponekad se poklopi da mu se ne sviđa nijedna tema koju vidi na vijestima. U tim ekstremnim slučajevima pisac će najčešće posegnuti za nekom potpuno irelevantnom temom, udariti neki senzacionalistički naslov i pokušati uvjeriti čitatelje da je baš ta tema nešto iznimno važno na što dosad nisu obraćali pažnju. Ovo je jedan od tih slučajeva, tako da se unaprijed ispričavam onima koji očekuju nešto relevantno ili pametno ovog tjedna. Dobit ćete samo Pokemone, puno Pokemona.

Dakle, da započnemo. Za one neupućene, Pocket Monsters, ili skraćeno Pokemon, su neobične životinje iz videoigara koje igrači hvataju u lopte i koriste u borbama. I da, ako se slučajno pitate, PETA je bila jako uznemirena idejom da djeca love virtualne divlje životinje, zarobljavaju ih i tjeraju da se međusobno bore.

Naravno, nikog nije briga za njih pa su ljudi nesmetano nastavili uživati u popularnoj franšizi igara i crtića koja se razvila s vremenom, jedva čekajući priliku da pronađu još nekog tko igra njihovu verziju igre i odmjere snage s njim te vide je li njihov Charizard jači od protivnikovog Pikachua. Ipak, na kraju dana, igra je samo igra, zabavna neko vrijeme, a zatim dosadi i zaboravimo na nju.

Tako je s vremenom većina nas zaboravila na Pokemone, osim nekolicine koja je nastavila strastveno igrati kako bi i bili najbolji i napokon uhvatili sve Pokemone (koje je, ruku na srce, iznimno teško skupiti jer svakih par godina izađe nova igra s novih 150 Pokemona). Pomalo razočarani, odrasli smo i prihvatili da Pokemoni u stvarnom svijetu ne postoje i neće postojati (osim onih koji su uzimali određene supstance i pionirski lovili Pokemone po Gorici loptama za rukomet).

Ipak, živimo u 2016. godini: ljudi s amputiranim udovima dobivaju nove, potpuno funkcionalne bioničke ruke i noge, slijepci mogu vidjeti pomoću nanotehnologije i operacija očiju, pola svijeta prati svaki korak nekolicine djevojaka kojima je dragi Bog dao sve bodove u stražnjicu, a malo štedio na inteligenciji, a ja pišem kolumne koje netko trenutno zapravo čita, pa zašto ne bismo lovili Pokemone u stvarnosti? Osim toga, Nintendo, tvrtka koja je vlasnik Pokemon franšize, je nakon dugo vremena shvatio da zarada leži upravo u korisnicima mobilnih telefona, tj mikrotransakcijama u naizgled besplatnim igrama.

Sve se poklopilo i prije par tjedana smo dobili prvu verziju igre Pokemon GO, revolucionarne aplikacije za mobilne uređaje koja korisnicima daje priliku da pomoću GPS-a i kamere love Pokemone u svojoj okolini. Osim toga, igra pruža mnoge druge mogućnosti, poput borbi s drugim igračima i njihovim Pokemonima, zauzimanja teritorija, sukoba između tri različite ekipe itd, tako da je ovo uistinu ostvarenje snova iz djetinjstva mnogim mladim, a i onim malo manje mladim igračima.

Naravno, odmah je na površinu isplivao sloj cinika koji se smiju igračima, tvrdeći da je moguće provesti slobodno vrijeme na mnogo kvalitetnije načine, poput sjedenja za računalom i kritiziranja tuđih načina provođenja slobodnog vremena. Šalu na stranu, iako uživam u raznim šaljivim komentarima i slikama vezanim uz Pokegroznicu posljednjih nekoliko dana, Pokemon GO je dobra stvar. Prije svega, potiče ljude da zapravo izađu iz kuće, ustanu s kauča i bace đir do grada, usput uhvate Voltorba, Magikarpa ili nekog trećeg, pronađu nekog iz svog mjesta tko također igra, pridruže se jednoj od tri ekipe i brane svoj teritorij.... U najkraćim crtama, tjera ljude da se pokrenu, fizički aktiviraju i socijaliziraju.

Neki su ugostiteljski objekti već uočili priliku za zaradu te su počeli organizirati razna društvena događanja i okupljanja igrača, na kojima ljudi imaju priliku zajedno igrati i upoznati se. Dobro, mi još nismo došli do stupnja asocijalnosti i otuđenosti do kojeg su došli neki drugi narodi, ali smo na dobrom putu do tamo, što je iznimno očito kad u svakom kutku grada vidite mlade sa slušalicama u ušima zabuljene u ekran svog mobilnog uređaja (da ne ispadnem licemjeran, mene ćete prvog pronaći takvog i vjerojatno vas neću vidjeti ni čuti jer pratim nešto na mobitelu).

Pokemon GO je napokon napravio iskorak u drugom smjeru, smjeru zdravijeg načina igranja igara i korištenja pametnih telefona dok je istovremeno dovoljno zabavan da vas nije briga što morate protegnuti noge i prijeći par kilometara kako biste uhvatili rijetkog Pokemona u susjednom kvartu.

Druga, možda još važnija jaka točka igre Pokemon GO je ta da je igra uspjela probuditi dijete u mnogima. Mnogi su se s nostalgijom sjetili svojih mlađih dana kad su nedjeljom ujutro na TV-u pratili avanture Asha, Brocka, Misty i njihovih Pokemona, grlili plišanog Pikachua prije spavanja ili skupljali Pokemon naljepnice.

Dosta je mladih uzelo predah od dosadne svakodnevnice te odlučilo skinuti aplikaciju i probati nešto uhvatiti, dok je dijete u njima vrištalo od sreće što napokon može živjeti svoj san iz najmlađih dana. Što god da su radili prije toga, odlučili su sve ostaviti i uzeti barem par sati da se vrate u neke veselije, jednostavnije dane kad im je jedini plan za budućnost bio skupiti sve značke i postati najjači Pokemon trener u regiji Kanto.

Aplikacija je tek izašla, tako da u budućnosti možda može postati još bolja, uključiti stvari poput razmjena Pokemona među igračima, osnivanja malih skupina od maksimalno četiri igrača koji zajedno putuju i hvataju Pokemone (već zamišljam omanju skupinu entuzijastičnih Poke trenera na Velebitu s mobitelima uperenim na poskoka kako komentiraju kako je čudno što Arbok ne želi ući u loptu), lokalnih turnira, rang lista....

Sad me ispričajte, Poke radar kaže da moram do Banja uhvatiti Zubata. Mama, nije bitno što je 3 ujutro, Pokemon me čeka. Kako misliš zašto izlazim iz kuće u crvenoj šilterici s ruksakom punim Poke lopti? Idem u pustolovinu, vratim se kad postanem najbolji Pokemon trener u regiji. Ili kad ogladnim. Kolumnu nisam napisao, kažeš? A ništa, naškrabat ću ujutro nešto o Pokemonima.....


  KLJUČNE RIJEČI:  điđi delalić / Gimnazijsko grintanje / pokemon go /

 

 

 

 

  komentara   KOMENTARI:

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala ŠIBENIK.IN. Portal ŠIBENIK.IN zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara portal ŠIBENIK.IN nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.