Baština  •   OBJAVA: 17.09.2017, 09:56h   •    

Očevo pismo pred smrt u tamnici

Pismo iz ustaškog logora napisano Slavku Goldsteinu pola je stoljeća bilo kod šibenskog činovnika u NDH


  Ilustracija/ŠibenikIN/FaH Pismo iz ustaškog logora napisano Slavku Goldsteinu pola je stoljeća bilo kod šibenskog činovnika u NDH
PIŠE Šibenik IN
OBJAVA 17.09.2017, 09:56h

Jurica Pavičić piše u Jutarnjem listu o pismu koje je sinu u svibnju 1941. godine napisao inž. Ivo Goldstein, diplomirani agronom, karlovački knjižar i otac nekidan pokopanog klasika hrvatske publicistike, politike i kulture Slavka Goldsteina. Pismo je dobio tek 64 godine kasnije, od šibenskog činovnika u NDH Vinka Nikolića.

Inženjer Goldstein, knjižar, poduzetnik, razočarani cionist i aktivni pripadnik židovske zajednice, pismo je napisao 2. svibnja 1941. iz tamnice ustaškog zatvora u Zagrebu, nedugo prije nego što će ga ustaše smaknuti i baciti u velebitsku jamu. Napisao ga je svom najstarijem sinu, tada tinejdžeru Slavku. Nije posve sigurno da je pismo, kojem je sačuvan samo prvi dio, ikad dovršeno. Ono što pouzdano znamo je da nikad nije isporučeno adresantu. Čovjek kojem je namijenjeno dobit će ga u ruke u neobičnim okolnostima, 64 godine poslije, piše Pavičić u Jutarnjem listu.

Pismo koje mu je iz ustaške tamnice pred smrt poslao otac Slavko Goldstein objavio je u svojoj važnoj i izuzetnoj memoarskoj knjizi, “1941.: Godina koja se vraća”. U njoj je objavio i historijat tog pisma, koje je proputovalo svijet od Zagreba do Buenos Airesa i natrag, a da onaj kojem je poslano za njega sve to vrijeme nije znao. Ni Goldstein nije znao niti mi znamo je li pismo dovršeno, je li ga ustaška policija presrela ili su ga zatvorski čuvari zaplijenili prilikom pretresa. U svakom slučaju, to pismo je umjesto kod sina Slavka završilo u fajlu ustaške policije.

Putevima koji nikad nisu razjašnjeni, pismo oca Goldsteina još je tijekom rata dopalo u ruke Šibenčaninu Vinku Nikoliću, visokom činovniku NDH, osrednjem pjesniku koji je početkom rata zakratko pokušao igrati ulogu ideologa neke vrste ustaškog “nazi kunsta”. U svojoj knjizi “1941.: Godina koja se vraća” Slavko Goldstein zanimljivo i, reklo bi se, uvjerljivo karakterizira Nikolićevu tragičnu raspolućenost. Nikolić je bio, pa u nekoj mjeri i do kraja života ostao, tvrdi hrvatski nacionalist. Do kraja života zastupao je ono što Goldstein zove “fetišizam države i nacije” te tvrdio da je “10. travnja po sebi bio dobar, a ono loše počelo je 11. travnja”. No, Nikolić se očito ljudski grizao zbog genocida, masovnih ubojstava i zlodjela koja je provodio režim kojem je pripadao.

Vinko Nikolić

Čini se da ga je osobno posebice kosnula sudbina Židova (hrvatskoj malograđanštini, od Stepinca do Bandića, uvijek je bilo lakše priznati krivnju prema Židovima nego prema Srbima). Je li takvo grizodušje bilo razlog što je Nikolić sačuvao pismo inženjera Goldsteina i popratio je faktografskom, gotovo “policijskom” bilješkom o ocu i sinu? Ne znamo. No, mora da mu je pismo bilo važno. Jer, odnio ga je sa sobom kad preko Bleiburga bježi iz Europe u Argentinu te ga donio natrag u Hrvatsku kad se 1990. vratio i preuzeo počasnu funkciju virilista u danas umrlom Županijskom domu Sabora. Vukao je to pismo s kraja na kraj svijeta 45 godina.

I tu dolazi možda najneobičniji dio priče, dio koji Slavko Goldstein s literarnim darom sjajnog publicista izvrsno secira u poglavlju knjige. Vinko Nikolić i Slavko Goldstein su se, naime, upoznali i poznavali. Upoznali su se još 1980., kad je Goldstein - koji se kao partizanski veteran nije htio bojati političkih etiketa - razgledao štand Hrvatske revije na sajmu u Frankfurtu. Kad se Nikolić vratio u Hrvatsku, on i Goldstein su se poznavali, povremeno razgovarali, viđali u društvu. Iz nekog razloga - nelagode, straha, stida - Nikolić mu nikad nije rekao da ima posljednje riječi koje je Slavku poslao njegov na smrt osuđeni otac. Tek kad je Nikolić umro, pismo je dopalo u ruke arhivistu Dragi Pažinu, koji je u NSK sređivao Nikolićevu pisanu ostavštinu. On je pismo pronašao i blijedu kopiju predao Slavku Goldsteinu. Tako je pismo nakon 64 godina, nakon putovanja preko oceana i peripetija koje nikad neće biti rasvijetljene, dospjelo u ruke onog kome je napisano.

Posljednji ispraćaj Slavka Goldsteina

Sudbina tog pisma u sebi nosi jednu ljudsku dramu, a to je ona Nikolićeva. Govori o čovjeku koji se očito grizao zbog zla politike koju je podržavao, grizao bar u toj mjeri da ima potrebu sačuvati jedan ljudski trag, dokument tog zla. Ipak, nije smogao hrabrosti da suzbije stid i da sam, za života preda pismo adresatu kojeg je dobro poznavao. Kao da i ta drama ilustrira dramu i limite hrvatske nacionalno-konzervativne ideologije.

Ona pokazuje čovjeka koji je sućutno svjestan zla koje je iz te ideologije proizišlo, ali nije spreman na krajnje razgolićenje. Od Stepinca, preko Nikolića do današnje hrvatske politike, ta će nevidljiva električna granica ostati konstanta. Možemo žaliti, možemo slati simboličku “humanitarnu pomoć”, ali izostat će dubinsko suočenje s korijenima zla u vlastitoj ideologiji.

Sam Goldstein, čovjek izrazite političke tolerancije, o Nikoliću je sklon suditi nijansirano. U poglavlju kojim popraća pismo, napisat će da je Nikolić bio “miroljubiv čovjek blage naravi i dobrih namjera”. Zamjerit će mu što mu pismo nije predao ranije, no i napisati da je “zahvalan što mi ga je sačuvao”.

Priča o pismu koje je otac Goldstein iz ćelije poslalo sinu postala je od izlaska Goldsteinove knjige do danas svojevrsna politička urbana legenda. No, sam sadržaj pisma skrenuo je kudikamo manje pažnje nego okolnosti oko njega. A danas, dan nakon što smo pokopali čovjeka kojem je pismo odaslano, možda je trenutak da se to promijeni. Možda je trenutak da zaista pročitamo pismo koje bi u svakoj civiliziranoj zemlji bilo dio čitanke udžbenika povijesti, prenosimo sa stranica Jutarnjeg lista, a ovdje pročitajte cijeli članak, baš kao i sadržaj pisma koje je 64 godine putovalo do cilja


 

 

 

 

  komentara   KOMENTARI:

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala ŠIBENIK.IN. Portal ŠIBENIK.IN zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara portal ŠIBENIK.IN nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.